Flauta

Flauta je glazbeni instrument koji spada u porodicu drvenih puhačkih instrumenata, ujedno je i najpokretniji instrument u toj skupini.
Postojala je još u prapovijesti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka.
Najstarije flaute gradile su se od kosti, bambusa, metala i gline. 1847. godine Theobald Boehm je konstruisao flautu koja je imala intonativno ujednačenu kromatsku ljestvicu i jači zvuk. Pravio je flaute od srebra i drva. Izuzevši neznatne promjene,insturument do danas ostaje isti.
Današnje flaute mogu biti građene od metala (nikala), srebra, zlata, platine, stakla i sintetskih materijala.

Njezin trooktavni raspon obuhvaća tonove od c1-c4. Svira se s 9 prstiju. Sastoji se od 3 dijela: glava flaute, sredji dio ili tijelo,te donji ili noga. Čitav instrument je dugačak oko 67 cm. Ulaz za zrak se nalazi na glavi flaute postavljen bočno i okružen je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju naliježe donja usna svirača. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu koju služi za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvažniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica i 16-18 poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću.
Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik, legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za glazbu 20. stoljeća. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mekana a u visokom registru, svijetla i reska.
U suvremenoj literaturi, upotrebljavaju se osim piccolo, flaute altovskog, baritonskog i basovskog registra.
 

Nastavnica ovog instrumenta je

Filipjak-Kavčić Lovorka